Prirodne Rashladne Tekučine

Prirodna sredstva za hlađenje su zelena alternativa freonu i imaju smanjen utjecaj na okoliš s minimalnim vrijednostima ODP-a (ozonski deplecijski potencijal) i GWP (potencijal globalnog zagrijavanja). Oni poštuju ozonski omotač te je njihov doprinos globalnom zagrijavanju ispod granica postavljenih Protokolom iz Kyota.

Prirodna sredstva za hlađenje, budući su prirodni plinovi, ulaze unutar znanja i iskustva koje posjeduje SOL u rukovanju plinovima pri visokom tlaku, a mogu biti i otrovni ili zapaljivi.

Prirodna rashladna sredstva podijeljena su u tri obitelji:

Amonijak (R717)

Amonijak je prirodno rashladno sredstvo poznato po svojim visokim performansama u rashladnim ciklusima. Koristi se u rashladnoj industriji od 1930-ih, ima vrlo nisko vrelište i visoku energetsku efikasnost, prvenstveno zahvaljujući vrlo visokom latentnom isparavanju topline.

U usporedbi sa njegovim odličnim rashladnim osobinama, otrovan je za ljude i zapaljiv te nije kompatibilan sa strujnim krugovima od bakra. Kako bi se riješili ovi problemi koriste se pogoni sa sekundarnim tekućinama čime se izbjegava direktna ekspanzija, uz glikolnu vodu ili ugljični dioksid. Kompleksnost ovih pogona govori nam da se amonijak koristi u velikim industrijskim pogonima ili u supermarketima i sportskim ustanovama.

Ugljični dioksid R744

Ugljični dioksid je referenca za izračun GWP-a pa tako izuzetno poštuje okoliš po pitanju globalnog zagrijavanja i ne utječe na ozonski omotač. U prošlosti se naveliko koristio do pojave CFC-a i HCFC-a (koji se danas više ne smiju koristiti).

Karakteristike ugljičnog dioksida su, uz dobar prijenos topline, visok vlumetrijski rashladni kapacitet koji omogućuje korištenje kompresore maloga obujma i odlične termodinamične učinkovitosti pri niskim ili srednjim temperaturama. Osobitost ugljičnog dioksida, u usporedbi s drugim sredstvima za hlađenje, je da su potrebni posebno dizajnirani pogoni da bi se moglo nositi s njegovim dijagramom stanja (P/T).

Nije ni toksičan ni zapaljiv, nije pokriven patentom i nema ograničenja u njegovoj uporabi širom svijeta što čini troškove proizvodnje i distribucije niskima u usporedbi s drugim rashladnim plinovima.

Ugljikovodici 

Ugljikovodici su, poput amonijaka, bili rasprostranjeni u domaćinstvima i industriji do pojave CFC-a i HCFC-a. Danas su oni ponovno zanimljivi budući da ne sadrže ni fluor ni klor te poštuju okoliš: gotovo svi kućni hladnjaci na tržištu koriste ugljikovodike.

Uporaba ugljikovodika za hlađenje ima veliku prednost, uz svoje odlične osobine prijenosa topline, mogućnosti uporabe mineralnih ulja čime se izbjegava problem vlage povezan s uporabom sintetičkih lubrikanata.

Danas je opasnost od pogona koji koriste ugljikovodike vrlo niska zahvaljujući smanjenoj količini HC-a prisutnog u uređajima te odredbama regulative EN378.

 

Tablica primijene

ASHRAE kod

Hlađenje

Komercijalno rashlađivanje

Industrijsko rashlađivanje

 

Toplinske pumpe

Hladnjaci

Rashlađeni transport

R717 Amonijak

 

 

 

 

R744 Ugljični dioksid

 

 

HC

R32 difluorometan

R290 Propan

R600 Normal-Butan

R600A Izo-Butan

R-E170A Dimetileter

R170 Etan

 

Scarica la Brochure Chrysalis

Sigurnosno tehnički listovi

Tehnologije
Polja primjene
SOL za industriju
Želite li saznati više?
Kontaktirajte nas